2 Corinthians 3

1Počinjemo li se opet sami hvaliti vama? Ili trebamo kao neki preporučnijeh poslanica na vas ili od vas? 2Jer ste vi naša poslanica napisana u srcima našima, koju poznaju i čitaju svi ljudi; 3Koji ste se pokazali da ste poslanica Hristova, koju smo mi služeći napisali ne mastilom nego Duhom Boga živoga, ne na kamenijem daskama nego na mesanijem daskama srca.

4A takovo pouzdanje imamo kroz Hrista u Boga, 5Ne da smo vrsni od sebe pomisliti što, kao od sebe, nego je naša vrsnoća od Boga; 6Koji i učini nas vrsne da budemo sluge novom zavjetu, ne po slovu nego po duhu; jer slovo ubija, a duh oživljuje.

7Ako li služba smrti koja je u kamenju izrezana slovima, bi u slavi da sinovi Izrailjevi ne mogoše pogledati na lice Mojsijevo od slave lica njegova koja prestaje: 8Akamoli neće mnogo većma služba duha biti u slavi?

9Jer kad je služba osuđenja slava, mnogo većma izobiluje služba pravde u slavi. 10Jer i nije slavno što se proslavi s ove strane prema prevelikoj slavi. 11Jer kad je slavno ono što prestaje, mnogo će većma biti u slavi ono što ostaje.

12Imajući dakle takovi nad s velikom slobodom radimo; 13I ne kao što Mojsije metaše pokrivalo na lice svoje, da ne bi mogli sinovi Izrailjevi gledati svršetka onome što prestaje.

14No zaslijepiše pomisli njihove; jer do samoga ovog dana stoji ono pokrivalo neotkriveno u čitanju starog zavjeta, jer u Hristu prestaje. 15Nego do danas kad se čita Mojsije, pokrivalo na srcu njihovom stoji. 16A kad se obrate ka Gospodu, uzeće se pokrivalo.

17A Gospod je Duh: a gdje je Duh ondje je sloboda. Mi pak svi koji otkrivenijem licem gledamo slavu Gospodnju, preobražavamo se u to isto obličje iz slave u slavu, kao od Gospodnjega Duha.

18